četvrtak, 03.05.2007.
nocna mora
Mjesec se zaokružio.Pustio je krv da tece po njegovim starim obrazima. Poljuljao je svijest ljudi. Gleda te skrivenog pogleda i budi ono najgore u tebi. Previjas se od boli, žila ti sjeva na čelu i ne znas sta bi od mučnine. Prošao je sat ili dva i ti ne znas da li sanjas il je to java. Ležiš nepomićno u krevetu, noge ti drvene ruke ne mozes pomaknuti. U podnožju kreveta pojavi se neko stvorenje. Duge, uvijene zlačane kose, nemirne duge haljine. Tuga joj potpuno urezana u lice da izaziva nemir i stravu u pogledu modrih očiju koje viču u pomoć. Nešto ti govori ali ti se ne možeš pomaknti, potpuno si ukočeni i ma koliko god se borio jedina stvar koja ce se pomaknuti na tvom tijelu su kapljice znoja. Jeza ti je prošla pod kožu i trudiš se, zaista se trudiš osluhnuti što ti utvara govori....ali jednostavno ne ide. Svi tvoji živci i osjetila su na vrhuncu svoga djelovanja ali ti si jednostavno gluh....San ili java, ne znas ni sam. Kazna ili poziv u pomoć? Ni to ne znas....jedna velika nepoznanica i totalna blokada..... U jednom trenutku zvučni zid je probijen i čuješ : „Ustani! “ Tijelo ti doživi šok i ti se odjednom probudiš....shvatiš to je bio san......i jednostavno vratiš glavu u tople jastuke...
Mislis to je bilo to za jednu noć, dovoljan šok i dovoljno duga mora. Organizam ti e bez snage i nema sanse da bi se takvo sta moglo ponoviti u naredna 4 sna koliko ti treba da se odmoris. I opet zaspes i nadas se lijepim snovima.
Odjednom se nadjes u prostoriji sa svojim najmilijima, svi ozbiljnih lica. Pokusas ih razvedriti ali ubrzo shvatis da te nitko od njih ne doživljava, ne čuje i jednostavno gleda kroz tebe iz vrlo jednostavnog razloga, tebe tamo nema. I svi odlaze na groblje i nekog pokapaju ali ne znas koga i odjednom se probudis i uhvati te klaustofobija. To si ti u tom ljesu i živ si i udaras rukama jer hoćeš van, ali nitko te ne čuje i ostajes bez daha i u trenutku smrti trgnes se iz sna sav mokar sa spoznajom da si sve to sanjao.
Odluciš da i nije više najprikladnije otići spavati jer su neke stvari eto ne dopustive....i odes u kuhinju i napravis si kavu i odlucis to sve zapisati. Jer kad jednom zapises potpuno ce nestati iz tvoje glave i nece te vise biti strah otici spavati.
- 18:00 -
